Svi mi živimo na jednome malom planetu unutar Sunčeva sustava. Saznajte 10 zanimljivosti o Sunčevu sustavu, koje prenosimo iz e-knjige Međunarodnog astronomskog saveza (IAU) „Abeceda astronomije“ koju besplatno možete preuzeti.
1) Sunčev sustav nastao je prije otprilike 4,6 milijardi godina
Radioizotopno datiranje najstarijega poznatog kamenja na Zemlji omogućilo nam je da odredimo dob Sunčeva sustava. Ta dob poklapa se i s datiranjem uzoraka kamenja s Mjeseca pa čak i meteorita pronađenih na Zemljinoj površini.
2) Sunčev sustav sastoji se od Sunca, planeta, mjeseca (više od jednog), kometa, asteroida i ledenih tijela
Naš Sunčev sustav sastoji se od središnje zvijezde, koju nazivamo Suncem, i svakog tijela u njegovoj orbiti, koje je pod utjecajem gravitacije. Ta tijela uključuju planete i njihove prirodne satelite, patuljaste planete, asteroide, meteoroide i komete. Sunce čini više od 99,99 % ukupne mase Sunčeva sustava.

3) U Sunčevu sustavu nalazi se osam planeta
Prema odluci Međunarodnog astronomskog saveza donesenoj 2006. godine, kako bi neko tijelo bilo planet, mora ispunjavati tri uvjeta. Prvi je da mora kružiti oko Sunca. Drugi je da mora imati dovoljnu masu da ga gravitacija preoblikuje u otprilike sferični oblik i, posljednje, njegov gravitacijski utjecaj mora biti dovoljan da svoje orbitalno susjedstvo očisti od drugih tijela. Tijela koja nisu mjeseci i koja zadovoljavaju prva dva uvjeta, ali ne i treći, nazivaju se patuljastim planetima. Brojeći od Sunca, planeti u našemu Sunčevu sustavu su Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.

4) U Sunčevu sustavu nalazi se nekoliko patuljastih planeta
Patuljasti planeti manji su od Zemljina Mjeseca, koji ima promjer otprilike 3489 kilometara. Pluton je trenutačno najveći od patuljastih planeta, a slijede ga Eris, Haumea, Makemake i Ceres. Sva su ta tijela kruta, ledene površine, i imaju sličan sastav. Ceres se nalazi između putanja Marsa i Jupitera, dok se preostala četiri patuljasta planeta nalaze iza Neptunove putanje, u Kuiperovu pojasu.

5) Planeti se dijele na terestričke i plinovite
Četiri planeta najbliža Suncu nazivaju se terestričkim planetima. Svi oni imaju krutu površinu i sastavljeni su uglavnom od kamenja. Merkur nema atmosferu, a u usporedbi sa Zemljom, Venera ima najgušću, a Mars najrjeđu atmosferu. Za razliku od malih unutarnjih planeta, četiri vanjska planeta, koja se nazivaju plinovitim divovima, mnogo su veća. Ti su planeti uglavnom plinoviti (vodik i helij), a njihova je atmosfera vrlo gusta. Svi plinoviti divovi oko sebe imaju prstenove. Saturn ima daleko najimpresivniji sustav prstenova, vidljiv čak i kroz relativno mali teleskop.
6) Neki planeti imaju na desetke prirodnih satelita
Svi planeti osim Merkura i Venere imaju barem jedan prirodni satelit. Zemlja je jedini planet u našemu Sunčevu sustavu, koji ima samo jedan mjesec. Mars ima dva mjeseca. Za razliku od terestričkih planeta, oko svih plinovitih divova kruže mnoga tijela. S više od 79 potvrđenih mjeseca, Jupiter je planet s najviše prirodnih satelita, a slijede ga Saturn, Uran i Neptun.
7) Zemlja je treći planet koji kruži oko Sunca i ima jedan prirodni satelit – Mjesec
Naš planet treći je od Sunca i ima gotovo kružnu putanju. Zemljina atmosfera uglavnom se sastoji od dušika i kisika, a prosječna temperatura na njezinoj površini, koju 70 % čini voda, iznosi 22 stupnja Celzija. Mjesec je Zemljin jedini prirodni satelit i jedino nebesko tijelo na koje su ljudi kročili.

8) Postoje milijuni asteroida koji su ostaci od rane faze nastajanja našeg Sunčeva sustava
Ostaci od rane faze nastanka Sunčeva sustava mogu se naći u pojasu asteroida, koji se nalazi između putanja Marsa i Jupitera, i Kuiperova pojasa, koji se nalazi iza Neptunove putanje. Veličina tih asteroida proteže se od otprilike 10 m do 1000 km, a zajednička masa svih asteroida u Sunčevu sustavu manja je od mase Zemljina Mjeseca.

9) Komet je ledeno tijelo koje dobije rep kada ga zagrije Sunce
Kometi većinom nastaju od leda, ali sadržavaju i prašinu i kamenje. Led je hlapljiv i zbog Sunčevih vjetrova i zračenja isparava kada se približava Suncu, te stvara „rep“ koji se može protezati i milijunima kilometara. Neovisno o tome u kojem se smjeru komet kreće, njegov rep uvijek pokazuje u smjeru suprotnom od Sunca. Sekundarni rep prašine pomalo je savijen u smjeru suprotnom od smjera u kojemu se komet kreće. Vjeruje se da većina kometa dolazi iz dvaju točno određenih područja: Kuiperova pojasa, koji se nalazi iza Neptunove putanje, i Oortova oblaka, na rubovima Sunčeva sustava.
10) Sunčev Sustav ima različite granične predjele, od kojih se jedan naziva heliopauza
Ne postoji jedinstvena definicija granice Sunčeva sustava. Područje u kojemu nabijene čestice sa Sunca (putem Sunčeva vjetra) počinju međudjelovati s nabijenim česticama s drugih zvijezda, naziva se helioomotač. To područje omeđuje heliopauza, iza koje leži heliosfera, u kojoj Sunčev vjetar više ne utječe na kozmičke zrake. Godine 2012., svemirska letjelica Voyager 1 bila je prvo tijelo koje je čovjek napravio, a koje je prešlo heliopauzu.