Astrofizika, a moglo bi se reći i znanost općenito, u mnogočemu je nalik na nogomet, a evo i zašto u 7 točaka 🙂 .

1) Znanost je igra, pa tako i astrofizika

Za početak, svakoj se pravoj znanstvenici/znanstveniku njezin/njegov posao čini kao igra. Baš kao nogomet.

2) Potreban je talent, ali se do savršenstva ipak dolazi vježbom

Da bi se napredovalo i dostiglo astronomske vrhunce, potrebno je voljeti ono što se radi, biti talentiran za to, ali najvažnije od svega je trenirati, trenirati i trenirati. Baš kao i u nogometu.

”Treninzi” su u astrofizici svakodnevno učenje i usavršavanje. Prvo treba magistrirati fiziku kroz petogodišnji studij, a zatim doktorirati na nekoj astrofizičkoj temi. To znači da se nakon magisterija još tri do sedam godina (ovisno o tome gdje se izrađuje doktorat) radi na disertaciji, odnosno skupu znanstvenih astrofizičkih radova koji se nakon obrane pred povjerenstvom zbirno objavljuju u cjelini. Ovdje priča ne prestaje, nego se nakon doktorata ide u višegodišnje usavršavanje (kao što liječnici nakon studija odlaze na specijalizaciju) putem takozvanih postdoktorskih pozicija, svaka od kojih obično traje dvije do četiri godine.

Astrofizičari tako u prosjeku završe dvije do tri postdoktorske specijalizacije prije nego što se stalno zaposle kao, primjerice, fakultetski profesori ili znanstvenici na nekom znanstvenom institutu. Ima naravno i mnogih koji po putu odustanu, napuste astrofiziku i prijeđu u privatni sektor te se u raznim tvrtkama nastave baviti poslovima poput savjetovanja, predviđanja promjena burze ili rada s velikim bazama podataka.

3) Svjetski transferi

Upravo opisan put školovanja i usavršavanja u astrofizici izrazito je međunarodan. Naime, očekuje se da se magisterij, doktorat te postdoktoske pozicije izrađuju na raznim institucijama na svijetu. Boljeg puta usavršavanja nema jer se ovako dobiva bogato međunarodno iskustvo u različitim načinima rada na različitim svjetskim institucijama, a znanstvenik se umrežuje u međunarodnu znanstvenu zajednicu, što je vrlo bitno jer povećava njegovu vidljivost u međunarodnoj zajednici, a najvažnije je za mlade astrofizičare, odnosno astrofizičare početnike.

Većina se mojih kolega iz međunarodne astrofizičke zajednice (uključujući i mene samu) otprilike deset godina selila po svijetu i mijenjala ustanove za koje rade, baš kao što i nogometaši mijenjaju međunarodne klubove za koje igraju. Naravno, najveća je razlika u tome da za razliku od naših znanstvenih ”transfera”, nogometni transferi nose veliku zaradu.

4) Timski rad

Suvremena astrofizika u suštini je timski rad, kako na maloj razini (znanstvene skupine), tako i na srednjoj (suradnje) i velikoj (opći tijek astrofizike). Kao i u nogometu, i u ovoj igri uspjeh ovisi o doprinosu svakog igrača, a premda se najviše slave oni koji daju golove (u astrofizici “dati gol” može značiti objaviti članak u nekom uglednom znanstvenom časopisu, dobiti neki veliki projekt ili Nobelovu nagradu), svi znamo da bez dobrog veznog igrača najčešće nema ni golova. Vezni je igrač taj koji na sredini terena vuče konce i, ako svoj posao radi dobro otvara prilike, napadaču “poslužuje” kvalitetne i iskoristive lopte koje onda napadač može poslati prema golu. U astrofizici, “loptu dodaju” znanstvenici koji istražuju manja znanstvena pitanja i proučavaju mnoge tehničke pojedinosti bez kojih bi bilo nemoguće doći do velikih znanstvenih otkrića.

Svaka momčad ima i trenera, a u astrofizici tu ulogu nose voditelji i voditeljice znanstvenih grupa, međunarodnih suradnji, instituta i slično. Oni smišljaju strategije za cjelokupni napredak i načine kako ostvariti velike ciljeve. Pritom se o svom timu brinu na razne načine, osiguravajući im dobre uvjete za rad. Usto obrazuju i ”treniraju” mlađe članove tima koji su još u fazama specijalizacije. To su astrofizičari početnici, oni koji na velikim utakmicama još uvijek sjede na klupi.

5) Put do Lige prvaka

U astrofizici, kao i u nogometu, postoje brojne ”lige” u kojima se može ”igrati”. Da bi se došlo do astrofizičke “Lige prvaka”, a nju čini zajednica astrofizičara koji se bave vodećim svjetskim istraživanjima, potrebno je posebno se istaknuti na mnogim “utakmicama” u natjecanjima manjih “liga” te se iz položaja igrača s klupe izboriti za mjesto u prvoj postavi. U astrofizici utakmica i natjecanja ne manjka.

Primjerice, u osnovi opažačke astrofizike opažanje je teleskopima. Međutim, na najmoćnijim teleskopima ne može svatko opažati kad god poželi, nego se vrijeme raspoloživo za opažanja raspisuje na javnim natječajima te se određena količina tog vremena dodjeljuje samo najboljim projektima. Dakle, za opažačko se vrijeme natječe.

Natjecanja za opažačko vrijeme znaju biti vrlo konkurentna, takva da nekad postoji i tisuću zahtjeva na danom roku, od kojih se devetsto odbija, a prihvaća samo sto. Jednako konkurenti znaju biti i natječaji za financiranje naših znanstvenih projekata.

Za uspješan natječaj potrebne su mnoge vještine, od čvrstog znanstvenog pristupa i dobro osmišljenog projekta u kojem se jasno pokazuje zašto je projekt važan za suvremenu astrofiziku pa sve do lijepo i jasno napisanog teksta. Ovo su vještine koje se itekako mogu uvježbati, ali samo uz jako puno treniranja i vrhunske trenere.

Kako se razni međunarodni timovi astrofizičara često bave istim znanstvenim pitanjima, postoji i velika konkurencija između takvih timova. Bore se za to koji tim će prvi dobiti opažačko vrijeme na najboljim svjetskim teleskopima, koji će dobiti više vremena opažanja ili više financijskih sredstava za izvođenje projekta. Nekad je ta konkurencija prijateljska, a nekad i nije. Najbolji pobjeđuje.

U konačnici su oni koji ulaze u “Ligu prvaka” oni koji se pokažu najuspješnijima na natjecanjima.

6) Crveni kartoni

I u astrofizičkoj igri postoje crveni kartoni. Nekad pojedinci koji sudjeluju u natječajima za opažačko vrijeme ili financiranje znanstvenih projekata zbog neetičnosti (na primjer, krađe tuđih mjerenja, lažiranja podataka ili plagiranja) mogu dobiti crveni karton te sljedećih nekoliko ciklusa ne smiju sudjelovati na natječajima ili čak biti zauvijek izbačeni iz znanstvene zajednice.

7) Promidžba domovine

Kao i nogometaši u međunarodnom okruženju, astrofizičari i astrofizičarke predstavljaju i promiču svoju zemlju u međunarodnoj zajednici. Osim međunarodnog okruženja na znanstvenim ustanovama na kojima astrofizičari rade, po cijelome se svijetu redovito organiziraju sastanci, konferencije i radionice otvoreni cijeloj međunarodnoj astrofizičkoj zajednici, na kojima se predstavljaju najnoviji rezultati istraživanja. Druženje s kolegama sastavni je dio takvih događaja te se tada često razgovara o temama vezanim uz politiku, sport, ljepote i zanimljivosti zemalja iz kojih dolazimo. A s obzirom na to da se konferencije održavaju svugdje na svijetu pa tako i u Hrvatskoj, one su i turistička promidžba zemalja.

I još zaključak ...

Astrofizika je u mnogočemu kao nogomet … osim što se uz nju baš i ne vežu silna popularnost i basnoslovna zarada 🙂