Često dobivam "što bi bilo kad bi bilo" pitanja. Pa, eto, saznajte što bi se dogodilo da se Zemlja prestane okretati oko svoje osi. Odgovor se nalazi u videu i u tekstu u nastavku.

Što bi bilo da se Zemlja prestane okretati oko svoje osi?

Zemlja se okreće oko svoje osi ekvatorijalnom brzinom od otprilike 1,670 km na sat u smjeru istoka. I kad bi odjednom stala, to bi bilo kao da naglo zakočite vozeći se autom tom golemom brzinom. Sve što nije čvrsto vezano za Zemlju odletjelo bi vrtoglavom brzinom u smjeru gibanja auta. Sve! Vi, vaši mama i tata, kućni ljubimac, kuće i neboderi, drveće, oceani. Sve bi bilo rastrgano, a tsunamiji bi preplavili puno toga.

Ima još jedna bitna stvar. Zemlja se na ekvatoru okreće brže nego na višim ili nižim zemljopisnim širinama. Na ekvatoru se gibamo brzinom od otprilike 1,670 km na sat oko Zemljine osi, a na zemljopisnoj širini Zagreba sporije čak za nekih 500 km na sat.  

Zbog centrifugalne sile, koja je veća što je ta brzina veća, oblik Zemlje naizgled je spljošten, odnosno izbočen oko ekvatora. Zemlja ima nešto viška u struku! Na ekvatoru je promjer 40-ak kilometara veći nego na polovima. 

Kad više ne bi bilo rotacije, ne bi bilo ni centrifugalne sile te bi se sve oko ekvatora prerasporedilo prema polovima. A to bi značilo da bi se oceani tako posložili da bi poplavili sjeverne i južne Zemljine dijelove i ostao bi samo jedan divovski kontinent oko ekvatora te dva divovska oceana oko polova.

Godišnja doba potpuno bi se poremetila. Sunce više ne bi svakih 24 sata izlazilo na istoku, a zalazilo na zapadu, nego bi nam dan trajao godinu dana: pola godine bila bi noć, a pola godine dan.

A kako Zemljino magnetsko polje postoji zbog njezine rotacije, ono bi također nestalo. A to je veliki problem jer nas ono štiti od štetnih čestica i zračenja od Sunca i iz svemira. Tako da ako nas sve ovo prije ne bi uspjelo ubiti, ovo bi nas moglo dokrajčiti.

A koliko je realno da se Zemlja prestane okretati oko svoje osi?

Pa baš i nije. Mogući razlozi koji bi znatno usporili Zemljinu rotaciju mogli bi biti ili jak udar nekoga drugog dovoljno masivnog (ili brzog) tijela o Zemlju ili jake plimne sile na Zemlji, koje bi kroz mnogo godina uzrokovalo neko tijelo.

Dva takva primjera imamo u Sunčevu sustavu. Najčudniju rotaciju imaju Venera i Uran. Za razliku od svih ostalih planeta, Uran kao da rotira na boku u odnosu na ravninu u kojoj se giba oko Sunca, a Venera se okreće u drugu stranu u usporedbi sa svim ostalim planetima. Čudna rotacija Urana objašnjena je sudarom s drugim nebeskim tijelom koje ga je izbacilo u ovaj položaj i rotaciju. A najvjerojatnije objašnjenje spore i obrnute rotacije Venere leži u jakim plimnim silama koje Sunce uzrokuje u gustoj Venerinoj atmosferi. Te sile nisu samo usporile plane, nego i obrnule smjer njezine rotacije.

Postoji li mogućnost da se takvo što dogodi Zemlji?

Nema velike vjerojatnosti da će Zemlja doživjeti golemi sudar s nekim velikim tijelom, koji bi joj znatno mogao poremetit rotaciju, a Sunce, koje čini 99,8 % mase cijeloga Sunčeva sustava, dovoljno je daleko od Zemlje da njegova gravitacija nije dovoljno jaka da bi uzrokovala toliko jake plimne sile na Zemlji da uspori rotaciju. 

A Mjesec? On je glavni uzročnik plime i oseke na Zemlji! Vjerovali ili ne, Mjesec zaista usporava Zemljinu rotaciju. Ali vrlo polako, samo otprilike za sat i pol u milijardu godina. Tim će tempom dan na Zemlji za nekih 5 i pol milijardi godina dan trajati dvostruko duže. A dotad će se Sunce već proširiti u crvenoga diva i to toliko da će obuhvatiti Merkur i Veneru (krajnja sudbina Suca je onda bijeli patuljak). A Mliječni put i Andromeda stopit će se u jednu galaksiju.

Za kraj

Iako bi prestanak vrtnje Zemlje oko svoje osi imao katastrofalne posljedice, takav razvoj događaja nije realna mogućnost, nego je ovo bilo samo hipotetsko razmatranje: šbbkbb - što bi bilo kad bi bilo 🙂 .

Ako vam se ovaj tekst svidio, možda če vas zanimati i što bi se dogodilo da Zemlju usiše crna rupa.