U videu saznajte o teleskopima kojima opažamo daleke galaksije, a prijepis prenosimo u cijelosti.
Prijepis:
Svemir sjaji u bojama od kojih neke vidimo svojim očima, a neke i ne.
Sve te boje, odnosno zračenje, zajedno čine elektromagnetski spektar.
Kako bismo vidjeli i ono što je našim očima nevidljivo, gradimo teleskope – naše oči za gledanje svemira.
Elektromagnetski spektar
Tradicionalno smo gradili teleskope koji opažaju vidljiv dio elektromagnetskog spektra.
VLT - Very Large Telescope
Vrlo veliki teleskop (VLT) jedan je od najnaprednijih optičkih instrumenata na svijetu.
Izgrađen je u pustinji Atacama u sjevernom Čileu.
Teleskop opaža svjetlost u ultraljubičastom, vidljivom i infracrvenom području.
Sastoji se od četiri zasebna teleskopa s promjerima zrcala od 8,2 m.
Uz njih su izgrađena i četiri pomoćna teleskopa s promjerima zrcala od 1,8 m.
Teleskopi se mogu povezati i u veliki teleskop poznat kao ESO VLT interferometar.
ESO VLT interferometar stvara fotografije koje pokazuju i do 25 puta više detalja nego fotografije napravljene zasebnim teleskopima.
Subaru - Subaru Telescope
Teleskop Subaru, promjera zrcala 8,2 m, opaža svemir u vidljivom i infracrvenom području.
Nalazi se na obroncima vulkana Mauna Kea, u sklopu zvjezdarnice Mauna Kea na Havajima.
Njegova širokokutna kamera od 900 megapiksela promatra vidljivu svjetlost.
Elektromagnetski spektar
Zemljina atmosfera je turbulentna i smeta teleskopima pri opažanju vidljive svjetlosti i svjetlosti drugih valnih duljina.
Svemir je bolje promatrati – iz svemira.
Hubble – Hubble Space Telescope
Hubble je prvi veliki optički teleskop poslan u Zemljinu orbitu gdje ima neometan pogled na svemir.
Lansiran je 1990. godine i otada je snimio brojne fotografije astronomskih objekata.
2019. godine proslavio je 29. rođendan.
Nalazi se u niskoj orbiti oko Zemlje, na visini od 547 km.
Za jedan obilazak oko Zemlje potrebno mu je svega 95 minuta.
Opaža svjetlost u ultraljubičastom, vidljivom i bliskom infracrvenom dijelu elektromagnetskog spektra.
Elektromagnetski spektar
Zemljina atmosfera gotovo je u potpunosti neprozirna za infracrveno zračenje – toplinu.
Stoga se teleskopi za opažanje infracrvene svjetlosti također grade u svemiru.
Spitzer - Spitzer Space Telescope
Spitzer opaža infracrveno zračenje, tj. toplinu svemirskih tijela.
Spitzer je najosjetljivija zvjezdarnica za opažanje srednje infracrvene svjetlosti ikada lansirana u svemir.
Kako vlastitom toplinom ne bi ometao opažanja, neki njegovi dijelovi moraju biti ohlađeni na temperaturu od -268 °C.
Spitzer prati Zemlju s njene noćne strane kako se ne bi dodatno zagrijavao.
Herschel - Herschel Space Observatory
Herschel je opažao zračenje na dalekim infracrvenim i ispodmilimetarskim valnim duljinama.
Lansiran je u svibnju 2009. godine, a njegova misija završila je u lipnju 2013. godine.
Orbitirao je oko Zemlje na udaljenosti od 1 500 000 km.
Elektromagnetski spektar
Zemljina atmosfera (srećom) ne propušta zračenje visokih energija – rendgensko i gamma zračenje.
Te vrste zračenja opažamo iz svemira.
Chandra - Chandra X-ray Observatory
Od lansiranja 1999. godine, Chandra aktivno opaža rendgensko zračenje.
Nalazi se u Zemljinoj orbiti na visini od 139 000 km.
X-zrake dolaze od vrlo vrućih dijelova svemira, kao što su eksplozije zvijezda, jata galaksija i tvari oko crnih rupa.
Elektromagnetski spektar
Zračenje najvećih valnih duljina – radiovalove – možemo opažati s površine Zemlje.
GMRT - Giant Metrewave Radio Telescope
GMRT je golemi radioteleskop koji opaža radiovalno zračenje u rasponu valnih duljina od 20 cm do 2 m.
Sastoji se od 30 antena, od kojih svaka ima promjer 45 m.
Njihov signal spaja se u vrhunsku radiovalnu fotografiju metodom interferometrije.
ATCA - Australia Telescope Compact Array
ATCA je radiovalni interferometar koji se sastoji od šest antena promjera 22 m.
Teleskopi su položeni na tračnice te se mogu pomicati ovisno o vrsti opažanja.
ATCA opaža radiovalni signal u rasponu valnih duljina od 3 mm do 20 cm.
VLA - Karl G. Jansky Very Large Array
Radiovalni interferometar VLA skup je od 27 antena promjera 25 m.
VLA vrši opažanja zračenja s valnim duljinama od 7 mm do 4 m.
Antene su položene na tračnice, a najveća udaljenost između dviju krajnjih antena može biti čak 36 km.
Elektromagnetski spektar
Opažanjima na različitim valnim duljinama dobivamo detaljan uvid u svojstva nebeskih tijela u svemiru.
