Kad me netko pita „Kakav teleskop da kupim?“, nikada ne znam kako ukratko odgovoriti. Riječ je, naravno, o amaterskim teleskopima za osobne potrebe, kojima se opaža svjetlost koju vidimo i golim okom, ali nam omogućuje da mnogo bolje vidimo udaljena nebeska tijela. No takvo općenito pitanje slično je kao da vas netko pita „Koji auto da kupim?“ – Mogućnosti ima napretek, ali pravi izbor ponajprije ovisi o vašim osobnim potrebama, razlozima zašto kupujete teleskop i, naravno, iznosu koji ste spremni izdvojiti za kupnju teleskopa.

Pitanja vezana uz kupnju teleskopa
Odgovorite na pitanja u našem upitniku i saznajte kakav bi teleskop mogao biti pravi za vas 🙂

S obzirom na to da nije lako donijeti odluku kakav teleskop kupiti, u ovome ću tekstu proći kroz sve ono što bi bilo korisno znati prije kupnje kućnog teleskopa (bilo da ga kupujete za sebe ili nekome na dar) i što će vam, nadam se, olakšati izbor.

Shvatili ste da će ovo biti vrlo dugačak tekst i to vam djeluje zastrašujuće? Nema problema! Započnite sa šalabahterom za početnike ili našim savjetnikom koji će vam pomoći odabrati najbolji tip teleskopa za vas ili se odmah prebacite na sažetak, a zatim se, budu li vam potrebna detaljnija objašnjenja, vratite ovamo i poslužite sadržajem kako biste skočili na željeni odlomak.

Sadržaj

Dijelovi teleskopskog sustava koji (najčešće) dolaze u paketu

Teleskop (ili bolje reći teleskopski sustav) kojim ćete opažati noćno nebo (ili zemaljske objekte i pojave … no svakako ne preporučujem špijunirati susjede 😀 ) ima nekoliko sastavnica, a one su:

  • teleskop koji sabire svjetlost i provodi je putem leća i/ili zrcala do vašeg oka,
  • okular, koji je izmjenjiva komponenta o kojoj ovisi povećanje tijela koje gledate (ali i vidno polje),
  • nosač (odnosno montaža) na kojemu teleskop mora moći stabilno stajati i koji omogućuje pomicanje teleskopa u određenim smjerovima, te
  • tražilac koji služi kao ciljnik koji će vam pomoći da na nebu pronađete ono što tražite.
Objašnjenja pojedinih dijelova teleskopa na primjeru Sky-Watcher 70/700 StarQuest EQ
Primjer (refraktorskog) teleskopa na ekvatorijalnoj montaži.

Pa, krenimo redom s objašnjenjima.

Teleskopi

Refraktorski, reflektorski, katadiopterski teleskop … Pa zar nije teleskop samo teleskop?!

Pa, teleskop jest samo teleskop, ali se optika unutar teleskopa razlikuje. To je otprilike kao razlika između benzinca i dizelaša, a tomu sada možete dodati i hibride.

Teleskopi se dijele u tri glavne skupine, ovisno o optici koja se u njima nalazi:

  • refraktorski teleskopi, koji se sastoje od leća u kojima se svjetlost lomi (što se naziva refrakcijom pa se zato ova vrsta teleskopa naziva refraktorskima),
  • reflektorski teleskopi, koji se sastoje od zrcala od kojih se svjetlost odbija (što se naziva refleksijom pa se zato ova vrsta teleskopa naziva reflektorskima) i
  • katadiopterski teleskopi, koji se sastoje od leća i zrcala, a komplicirani naziv dolazi od spoja dioptrike – naziva za istraživanja refrakcije (odnosno loma) svjetlosti u lećama – i katoptrike – naziva za istraživanja refleksije (odnosno odbijanja svjetlosti) od zrcala.

Krenimo redom.

Refraktorski teleskopi

Optika refraktorskih teleskopa sastoji se od leća. Većina ljudi teleskop zamišlja poput refraktorskog teleskopa s dugom teleskopskom cijevi i okularom na dnu, baš onako kako je Galileo Galilei opažao. Ovi se teleskopi često nazivaju keplerovima, prema izumitelju Johannesu Kepleru, koji je 1611. unaprijedio prethodni Galilejev dizajn.

Ilustracija refraktorskog teleskopa
Ilustracija refraktorskog teleskopa i njegovih glavnih značajki.

Slika koja se stvara refraktorskim teleskopom obrnuta je u odnosu na stvarnu sliku, odnosno okrenuta za pola kruga. Ako se uz teleskop koristi dijagonalno zrcalo (koje se obično i koristi), slika je, u odnosu na stvarnu, zrcaljena u smjeru lijevo-desno. Uz posebni dodatak kod modela koji su za to pripremljeni, slika se može ispraviti tako da odgovara stvarnoj (koju bismo vidjeli i okom) i time nam omogućuje da teleskopom opažamo i pojave na Zemlji kako bismo ih vidjeli okom … samo mnogo bolje.

Prednost ovih teleskopa jest to što su čvrsti, odnosno to što na njima ne treba namještati optiku nakon nekog vremena kao kod reflektorskih sustava i, u tom smislu, lagani su za održavanje. Tipični refraktorski teleskop je akromatski teleskop, čiji je glavni nedostatak kromatska aberacija. Kromatska aberacija je nepravilnost slike do koje dolazi zato što leće na nešto drugačijoj žarišnoj duljini fokusiraju crvenu i plavu svjetlost. Primjerice, plavi halo oko Jupitera primjer je tog efekta. 

Animacija kromatske aberacije do koje dolazi zato što leće na nešto drugačijoj žarišnoj duljini fokusiraju crvenu i plavu svjetlost.
Primjer kromatske aberacije; izvor: Eckhardt Optics LLC, uz dopuštenje
Primjer kromatske aberacije koja se očituje kao plavo-ljubičasti halo oko izvora svjetlosti; izvor: Eckhardt Optics LLC, uz dopuštenje.

Kromatska aberacija može se ispraviti apokromatskim lećama. Loša vijest vezana uz apokromatske refraktorske teleskope jest ta da su oni obično mnogo skuplji.

Jedan nedostatak ovakvih teleskopa može biti nestabilnost za vjetovitih opažanja, jer je teleskopska cijev duga i velika te je zato vjetar lako može zatresti.

Pogledajte refraktorske teleskope, koji se mogu naručiti preko Astroučionice:

Reflektorski teleskopi

Optiku reflektorskih sustava čine zrcala. Ulazna svjetlost prvo pada na primarno zrcalo te se odvodi do sekundarnog zrcala od kojeg se zrcali, odnosno reflektira, u okular. Ovi se teleskopi često nazivaju i newtonovima, prema izumitelju Isaacu Newtonu koji je prvi ovakav teleskop dovršio 1668. godine.

Ilustracija reflektorskog teleskopa
Ilustracija reflektorskog teleskopa i njegovih glavnih značajki.

Jedna zanimljivost reflektorskih teleskopa, koja je na prvi pogled možda neočekivana, jest to da je teleskopska cijev otvorena s gornje strane: svjetlost izravno upada na primarno zrcalo koje se nalazi na dnu cijevi te se potom odbija na maleno sekundarno zrcalo koje se nalazi pri vrhu cijevi (od kojeg se onda odbija u okular).

Slika koja se stvara reflektorskim teleskopom obrnuta je, odnosno okrenuta za pola kruga, u odnosu na stvarnu sliku. Zasebnim okularom slika se može ispraviti tako da odgovara stvarnoj (kakvu bismo vidjeli okom ili dalekozorom).

Optika reflektorskih teleskopa omogućuje da se uz kraću cijev ostvari dulja žarišna duljina pa su stoga često kompaktniji od refraktorskih teleskopa i lakše ih je prenositi s jednog mjesta na drugo (zauzimaju manje prostora) te zbog svoje kompaktnosti nisu previše podložni nestabilnosti uslijed vjetra. S druge strane, reflektorski teleskopi nešto su zahtjevniji za održavanje zato što se zrcala nakon nekog vremena mogu malo pomaknuti te ih treba ponovo međusobno uskladiti (kolimirati).

Nepravilnost u slici koju optika reflektorskih teleskopa često uzrokuje naziva se koma. Ta nepravilnost nalikuje na omotač kometa (koji se naziva koma) i njegov rep, te stoga dijeli ime s komom kometa. Koma je u reflektorskim teleskopima veća za tijela bliža rubu vidnog polja: što su tijela udaljenija od središta vidnog polja, to je koma izraženija. Do kome dolazi zato što se zrake svjetlosti s tih rubnih nebeskih tijela ne zrcale u istu točku, nego stvaraju izduljenu sliku.

Animacija efekta kome do kojeg dolazi zato što se zrake svjetlosti iz izvora odmaknutih od središta vidnog polja ne zrcale u istu točku pa stoga stvaraju izduljenu sliku, koja nalikuje na komu kometa.
Primjer kome; izvor: Eckhardt Optics LLC, uz dopuštenje
Primjer kome, koja je najsnažnija na rubovima vidnog polja (isječak u lijevoj fotografiji), prikazan je na fotografiji u donjem desnom kutu. Za usporedbu, fotografija u gornjem desnom kutu prikazuje isti dio vidnog polja, ali bez efekta kome. Izvor: Eckhardt Optics LLC, uz dopuštenje.

Općenito govoreći, reflektorski teleskopi daju najbolji omjer cijene i promjera objektiva teleskopa (koji je, kao smo gore naučili, jedna od najvažnijih značajki teleskopa).

Pogledajte reflektorske teleskope koji se mogu naručiti preko Astroučionice:

Katadiopterski teleskopi

Optika katadiopterskih teleskopa koristi se kombinacijom leća i zrcala. Prednosti ovih teleskopa su to što njihov optički postav uklanja nepravilnosti slike, kromatsku aberaciju i komu, a istovremeno dopušta kompaktniji dizajn, čvrstoću te lako održavanje. Dva najčešća dizajna optike ovakvih teleskopa nose imena Maksutov i Schmidt-Cassegrain. Negativna strana katadiopterskih teleskopa jest to što su uglavnom skuplji od refraktorskih i reflektorskih.

Ilustracija katadiopterskog teleskopa
Ilustracija katadiopterskog teleskopa i njegovih glavnih značajki.

Slika koja se stvara katadiopterskim teleskopom sa dijagonalnim zrcalom (koji obično s njim dolazi) zrcaljena je u smjeru lijevo-desno u odnosu na stvarnu sliku, a obrnuta (zakrenuta za pola kruga) kada nema dijagonalnog zrcala. Uz posebni dodatak kod modela koji su za to pripremljeni, slika se može ispraviti tako da odgovara stvarnoj (kakvu bismo vidjeli i okom) i time nam omogućuje da teleskopom opažamo i pojave na Zemlji kako bismo ih vidjeli okom … samo mnogo bolje.

Pogledajte katadiopterske teleskope koje možete naručiti preko Astroučionice:

Promjer teleskopa, žarišna duljina i žarišni omjer – čemu sve to?

Teleskop određuju promjer objektiva teleskopa, njegova žarišna duljina i žarišni omjer

Promjer i žarišna duljina (koja se naziva i fokalnom duljinom) glavne su značajke bilo kojeg teleskopa. Omjer žarišne duljine i promjera teleskopa takozvani je žarišni (ili fokalni) omjer (engl. focal ratio). On se daje kao jedna od osnovnih oznaka za teleskope i izgleda ovako, f / (žarišni omjer), odnosno, f/broj. A teleskopi se često označuju tako da se uz model, odnosno marku, piše promjer kroz žarišna duljina (u milimetrima), primjerice Sky-Watcher 130/650.

Primjeri

Uzmimo teleskop Sky-Watcher 130/650 kao primjer. To je teleskop marke Sky-Watcher promjera 130 milimetara i žarišne duljine 650 milimetara.  Za takav teleskop žarišni omjer iznosit će 650 mm / 130 mm, što daje 5, i uz teleskop će često će biti navedna oznaka žarišnog omjera, odnosno f/5.

Za neki drugi teleskop, promjera, primjerice, 90 milimetara i žarišne duljine 900 milimetara (primjerice Sky-Watcher 90/900) žarišni omjer iznosit će 10 (= 900 mm / 90 mm) te će oznaka žarišnog omjera uz njega biti f/10.

Izračunajte žarišni omjer i druge teleskopske parametre za teleskop po vašem izboru koristeći Astroučioničin kalkulator teleskopskih parametara.

Zašto je to uopće bitno?

Ako se pitate zašto su te zbunjujuće brojke uopće bitne, evo odgovora: promjer teleskopa određuje koliko ćete tamna nebeska tijela moći vidjeti te kojom razlučivošću. Ili jednostavnije: što je promjer objektiva teleskopa veći, i slika će biti bolja te će se bolje moći razabrati nebeska tijela.

Žarišna duljina je pak bitna jer o njoj ovise i povećanje koje ćete moći postići danim teleskopom, ali i vidno polje koje ćete njime moći „sagledati“. No povećanje i vidno polje ovisit će i o okularu kojim se koristite (u nastavku teksta potražite detalje).

Žarišni omjer može se uzeti i kao mjera za teleskope koji su primjereniji za opažanja:

  • Mjeseca i planeta – to su oni žarišnih omjera većih od otprilike 10 zato što omogućuju veća povećanja i manja vidna polja prikladna za takva opažanja i
  • tijela dubljeg svemira, poput zvjezdanih skupova, maglica i galaksija – to će biti oni žarišnih omjera manjih od otprilike 7 jer dopuštaju veća vidna polja i manja povećanja prikladna za takva opažanja.

Teleskopi žarišnih omjera između otprilike 5 i 10 prikladni su i za obje vrste opažanja. Pogledajte na grafovima u nastavku značajke raznih teleskopa.

StvZnačajke raznih Sky-Watcher teleskopa uz 10 mm i 25 mm okulare
Pregled značajki koje dobivamo teleskopima raznih žarišnih omjera. U gornjem redu teleskopi su definirani (promjerom objektiva i žarišnom duljinom, a time i žarišnim omjerom). Srednji red prikazuje povećanje koje možemo ostvariti tim teleskopima ako se koristimo okularima žarišnih duljina od 10 milimetara (lijevi dijagram u srednjem redu) i 25 milimetara (desni dijagram u srednjem redu). Donji red pokazuje stvarno vidno polje koje dobivamo okularom žarišne duljine od 10 milimetara i prividnog vidnog polja od 40 stupnjeva (lijevi dijagram u donjem redu), i okularom žarišne duljine od 25 milimetara i prividnog vidnog polja od 52 stupnja (desni dijagram u donjem redu).

Okular, što je sad pak to?

Što je okular?

Okular je zasebni dio teleskopskog sustava, kroz koji se gleda slika neba, a koji se postavlja u teleskop na mjestu kroz koje okom promatrate kroz teleskop. Okulari su zamjenjivi dijelovi teleskopa, a pri prvoj kupnji teleskopa u paketu obično dolaze dva (ili više) različitih okulara.  Ono što je bitno zapamtiti jest da okular (za svaki pojedinačni teleskop) određuje povećanje teleskopa. (Ako još niste, sada otvorite šalabahter i pogledajte na njegovo dno gdje su dani izrazi, odnosno formule, za povećanje, vidno polje i ostale bitne pojmove.)

Super Plössl okulari
Super Plössl okulari

Okular određuje povećanje (za dani teleskop)

Okular će, kao i teleskop, imati svoju definiranu žarišnu duljinu – ona će okularu koji kupujete stajati odmah u nazivu: 25 milimetarski ili 10 milimetarski okular (ili 25 mm, 10 mm okular). Povećanje koje ćemo ostvariti s pojedinim okularom može se izračunati tako da se žarišna duljina teleskopa podijeli sa žarišnom duljinom okulara.

Moglo bi se pomisliti da je najbolje ostvariti što veće povećanje. Međutim, to nije tako: za svaki teleskop postoji najveće upotrebljivo po