Kad me netko pita „Kakav teleskop da kupim?“, nikada ne znam kako ukratko odgovoriti. Riječ je, naravno, o amaterskim teleskopima za osobne potrebe, kojima se opaža svjetlost koju vidimo i golim okom, ali nam omogućuje da mnogo bolje vidimo udaljena nebeska tijela. No takvo općenito pitanje slično je kao da vas netko pita „Koji auto da kupim?“ – Mogućnosti ima napretek, ali pravi izbor ponajprije ovisi o vašim osobnim potrebama, razlozima zašto kupujete teleskop i, naravno, iznosu koji ste spremni izdvojiti za kupnju teleskopa.

Pitanja vezana uz kupnju teleskopa
Odgovorite na pitanja u našem upitniku i saznajte kakav bi teleskop mogao biti pravi za vas 🙂

S obzirom na to da nije lako donijeti odluku kakav teleskop kupiti, u ovome ću tekstu proći kroz sve ono što bi bilo korisno znati prije kupnje kućnog teleskopa (bilo da ga kupujete za sebe ili nekome na dar) i što će vam, nadam se, olakšati izbor.

Shvatili ste da će ovo biti vrlo dugačak tekst i to vam djeluje zastrašujuće? Nema problema! Započnite sa šalabahterom za početnike ili našim savjetnikom koji će vam pomoći odabrati najbolji tip teleskopa za vas ili se odmah prebacite na sažetak, a zatim se, budu li vam potrebna detaljnija objašnjenja, vratite ovamo i poslužite sadržajem kako biste skočili na željeni odlomak.

Sadržaj

Dijelovi teleskopskog sustava koji (najčešće) dolaze u paketu

Teleskop (ili bolje reći teleskopski sustav) kojim ćete opažati noćno nebo (ili zemaljske objekte i pojave … no svakako ne preporučujem špijunirati susjede 😀 ) ima nekoliko sastavnica, a one su:

  • teleskop koji sabire svjetlost i provodi je putem leća i/ili zrcala do vašeg oka,
  • okular, koji je izmjenjiva komponenta o kojoj ovisi povećanje tijela koje gledate (ali i vidno polje),
  • nosač (odnosno montaža) na kojemu teleskop mora moći stabilno stajati i koji omogućuje pomicanje teleskopa u određenim smjerovima, te
  • tražilac koji služi kao ciljnik koji će vam pomoći da na nebu pronađete ono što tražite.
Objašnjenja pojedinih dijelova teleskopa na primjeru Sky-Watcher 70/700 StarQuest EQ
Primjer (refraktorskog) teleskopa na ekvatorijalnoj montaži.

Pa, krenimo redom s objašnjenjima.

Teleskopi

Refraktorski, reflektorski, katadiopterski teleskop … Pa zar nije teleskop samo teleskop?!

Pa, teleskop jest samo teleskop, ali se optika unutar teleskopa razlikuje. To je otprilike kao razlika između benzinca i dizelaša, a tomu sada možete dodati i hibride.

Teleskopi se dijele u tri glavne skupine, ovisno o optici koja se u njima nalazi:

  • refraktorski teleskopi, koji se sastoje od leća u kojima se svjetlost lomi (što se naziva refrakcijom pa se zato ova vrsta teleskopa naziva refraktorskima),
  • reflektorski teleskopi, koji se sastoje od zrcala od kojih se svjetlost odbija (što se naziva refleksijom pa se zato ova vrsta teleskopa naziva reflektorskima) i
  • katadiopterski teleskopi, koji se sastoje od leća i zrcala, a komplicirani naziv dolazi od spoja dioptrike – naziva za istraživanja refrakcije (odnosno loma) svjetlosti u lećama – i katoptrike – naziva za istraživanja refleksije (odnosno odbijanja svjetlosti) od zrcala.

Krenimo redom.

Refraktorski teleskopi

Optika refraktorskih teleskopa sastoji se od leća. Većina ljudi teleskop zamišlja poput refraktorskog teleskopa s dugom teleskopskom cijevi i okularom na dnu, baš onako kako je Galileo Galilei opažao. Ovi se teleskopi često nazivaju keplerovima, prema izumitelju Johannesu Kepleru, koji je 1611. unaprijedio prethodni Galilejev dizajn.

Ilustracija refraktorskog teleskopa
Ilustracija refraktorskog teleskopa i njegovih glavnih značajki.

Slika koja se stvara refraktorskim teleskopom obrnuta je u odnosu na stvarnu sliku, odnosno okrenuta za pola kruga. Ako se uz teleskop koristi dijagonalno zrcalo (koje se obično i koristi), slika je, u odnosu na stvarnu, zrcaljena u smjeru lijevo-desno. Uz posebni dodatak kod modela koji su za to pripremljeni, slika se može ispraviti tako da odgovara stvarnoj (koju bismo vidjeli i okom) i time nam omogućuje da teleskopom opažamo i pojave na Zemlji kako bismo ih vidjeli okom … samo mnogo bolje.

Prednost ovih teleskopa jest to što su čvrsti, odnosno to što na njima ne treba namještati optiku nakon nekog vremena kao kod reflektorskih sustava i, u tom smislu, lagani su za održavanje. Tipični refraktorski teleskop je akromatski teleskop, čiji je glavni nedostatak kromatska aberacija. Kromatska aberacija je nepravilnost slike do koje dolazi zato što leće na nešto drugačijoj žarišnoj duljini fokusiraju crvenu i plavu svjetlost. Primjerice, plavi halo oko Jupitera primjer je tog efekta. 

Animacija kromatske aberacije do koje dolazi zato što leće na nešto drugačijoj žarišnoj duljini fokusiraju crvenu i plavu svjetlost.
Primjer kromatske aberacije; izvor: Eckhardt Optics LLC, uz dopuštenje
Primjer kromatske aberacije koja se očituje kao plavo-ljubičasti halo oko izvora svjetlosti; izvor: Eckhardt Optics LLC, uz dopuštenje.

Kromatska aberacija može se ispraviti apokromatskim lećama. Loša vijest vezana uz apokromatske refraktorske teleskope jest ta da su oni obično mnogo skuplji.

Jedan nedostatak ovakvih teleskopa može biti nestabilnost za vjetovitih opažanja, jer je teleskopska cijev duga i velika te je zato vjetar lako može zatresti.

Pogledajte refraktorske teleskope, koji se mogu naručiti preko Astroučionice:

telescope at astroshop

Reflektorski teleskopi

Optiku reflektorskih sustava čine zrcala. Ulazna svjetlost prvo pada na primarno zrcalo te se odvodi do sekundarnog zrcala od kojeg se zrcali, odnosno reflektira, u okular. Ovi se teleskopi često nazivaju i newtonovima, prema izumitelju Isaacu Newtonu koji je prvi ovakav teleskop dovršio 1668. godine.

Ilustracija reflektorskog teleskopa
Ilustracija reflektorskog teleskopa i njegovih glavnih značajki.

Jedna zanimljivost reflektorskih teleskopa, koja je na prvi pogled možda neočekivana, jest to da je teleskopska cijev otvorena s gornje strane: svjetlost izravno upada na primarno zrcalo koje se nalazi na dnu cijevi te se potom odbija na maleno sekundarno zrcalo koje se nalazi pri vrhu cijevi (od kojeg se onda odbija u okular).

Slika koja se stvara reflektorskim teleskopom obrnuta je, odnosno okrenuta za pola kruga, u odnosu na stvarnu sliku. Zasebnim okularom slika se može ispraviti tako da odgovara stvarnoj (kakvu bismo vidjeli okom ili dalekozorom).

Optika reflektorskih teleskopa omogućuje da se uz kraću cijev ostvari dulja žarišna duljina pa su stoga često kompaktniji od refraktorskih teleskopa i lakše ih je prenositi s jednog mjesta na drugo (zauzimaju manje prostora) te zbog svoje kompaktnosti nisu previše podložni nestabilnosti uslijed vjetra. S druge strane, reflektorski teleskopi nešto su zahtjevniji za održavanje zato što se zrcala nakon nekog vremena mogu malo pomaknuti te ih treba ponovo međusobno uskladiti (kolimirati).

Nepravilnost u slici koju optika reflektorskih teleskopa često uzrokuje naziva se koma. Ta nepravilnost nalikuje na omotač kometa (koji se naziva koma) i njegov rep, te stoga dijeli ime s komom kometa. Koma je u reflektorskim teleskopima veća za tijela bliža rubu vidnog polja: što su tijela udaljenija od središta vidnog polja, to je koma izraženija. Do kome dolazi zato što se zrake svjetlosti s tih rubnih nebeskih tijela ne zrcale u istu točku, nego stvaraju izduljenu sliku.

Animacija efekta kome do kojeg dolazi zato što se zrake svjetlosti iz izvora odmaknutih od središta vidnog polja ne zrcale u istu točku pa stoga stvaraju izduljenu sliku, koja nalikuje na komu kometa.
Primjer kome; izvor: Eckhardt Optics LLC, uz dopuštenje
Primjer kome, koja je najsnažnija na rubovima vidnog polja (isječak u lijevoj fotografiji), prikazan je na fotografiji u donjem desnom kutu. Za usporedbu, fotografija u gornjem desnom kutu prikazuje isti dio vidnog polja, ali bez efekta kome. Izvor: Eckhardt Optics LLC, uz dopuštenje.

Općenito govoreći, reflektorski teleskopi daju najbolji omjer cijene i promjera objektiva teleskopa (koji je, kao smo gore naučili, jedna od najvažnijih značajki teleskopa).

Pogledajte reflektorske teleskope koji se mogu naručiti preko Astroučionice:

telescope at astroshop

Katadiopterski teleskopi

Optika katadiopterskih teleskopa koristi se kombinacijom leća i zrcala. Prednosti ovih teleskopa su to što njihov optički postav uklanja nepravilnosti slike, kromatsku aberaciju i komu, a istovremeno dopušta kompaktniji dizajn, čvrstoću te lako održavanje. Dva najčešća dizajna optike ovakvih teleskopa nose imena Maksutov i Schmidt-Cassegrain. Negativna strana katadiopterskih teleskopa jest to što su uglavnom skuplji od refraktorskih i reflektorskih.

Ilustracija katadiopterskog teleskopa
Ilustracija katadiopterskog teleskopa i njegovih glavnih značajki.

Slika koja se stvara katadiopterskim teleskopom sa dijagonalnim zrcalom (koji obično s njim dolazi) zrcaljena je u smjeru lijevo-desno u odnosu na stvarnu sliku, a obrnuta (zakrenuta za pola kruga) kada nema dijagonalnog zrcala. Uz posebni dodatak kod modela koji su za to pripremljeni, slika se može ispraviti tako da odgovara stvarnoj (kakvu bismo vidjeli i okom) i time nam omogućuje da teleskopom opažamo i pojave na Zemlji kako bismo ih vidjeli okom … samo mnogo bolje.

Pogledajte katadiopterske teleskope koje možete naručiti preko Astroučionice:

telescope at astroshop

Promjer teleskopa, žarišna duljina i žarišni omjer – čemu sve to?

Teleskop određuju promjer objektiva teleskopa, njegova žarišna duljina i žarišni omjer

Promjer i žarišna duljina (koja se naziva i fokalnom duljinom) glavne su značajke bilo kojeg teleskopa. Omjer žarišne duljine i promjera teleskopa takozvani je žarišni (ili fokalni) omjer (engl. focal ratio). On se daje kao jedna od osnovnih oznaka za teleskope i izgleda ovako, f / (žarišni omjer), odnosno, f/broj. A teleskopi se često označuju tako da se uz model, odnosno marku, piše promjer kroz žarišna duljina (u milimetrima), primjerice Sky-Watcher 130/650.

Primjeri

Uzmimo teleskop Sky-Watcher 130/650 kao primjer. To je teleskop marke Sky-Watcher promjera 130 milimetara i žarišne duljine 650 milimetara.  Za takav teleskop žarišni omjer iznosit će 650 mm / 130 mm, što daje 5, i uz teleskop će često će biti navedna oznaka žarišnog omjera, odnosno f/5.

Za neki drugi teleskop, promjera, primjerice, 90 milimetara i žarišne duljine 900 milimetara (primjerice Sky-Watcher 90/900) žarišni omjer iznosit će 10 (= 900 mm / 90 mm) te će oznaka žarišnog omjera uz njega biti f/10.

Izračunajte žarišni omjer i druge teleskopske parametre za teleskop po vašem izboru koristeći Astroučioničin kalkulator teleskopskih parametara.

Zašto je to uopće bitno?

Ako se pitate zašto su te zbunjujuće brojke uopće bitne, evo odgovora: promjer teleskopa određuje koliko ćete tamna nebeska tijela moći vidjeti te kojom razlučivošću. Ili jednostavnije: što je promjer objektiva teleskopa veći, i slika će biti bolja te će se bolje moći razabrati nebeska tijela.

Žarišna duljina je pak bitna jer o njoj ovise i povećanje koje ćete moći postići danim teleskopom, ali i vidno polje koje ćete njime moći „sagledati“. No povećanje i vidno polje ovisit će i o okularu kojim se koristite (u nastavku teksta potražite detalje).

Žarišni omjer može se uzeti i kao mjera za teleskope koji su primjereniji za opažanja:

  • Mjeseca i planeta – to su oni žarišnih omjera većih od otprilike 10 zato što omogućuju veća povećanja i manja vidna polja prikladna za takva opažanja i
  • tijela dubljeg svemira, poput zvjezdanih skupova, maglica i galaksija – to će biti oni žarišnih omjera manjih od otprilike 7 jer dopuštaju veća vidna polja i manja povećanja prikladna za takva opažanja.

Teleskopi žarišnih omjera između otprilike 5 i 10 prikladni su i za obje vrste opažanja. Pogledajte na grafovima u nastavku značajke raznih teleskopa.

StvZnačajke raznih Sky-Watcher teleskopa uz 10 mm i 25 mm okulare
Pregled značajki koje dobivamo teleskopima raznih žarišnih omjera. U gornjem redu teleskopi su definirani (promjerom objektiva i žarišnom duljinom, a time i žarišnim omjerom). Srednji red prikazuje povećanje koje možemo ostvariti tim teleskopima ako se koristimo okularima žarišnih duljina od 10 milimetara (lijevi dijagram u srednjem redu) i 25 milimetara (desni dijagram u srednjem redu). Donji red pokazuje stvarno vidno polje koje dobivamo okularom žarišne duljine od 10 milimetara i prividnog vidnog polja od 40 stupnjeva (lijevi dijagram u donjem redu), i okularom žarišne duljine od 25 milimetara i prividnog vidnog polja od 52 stupnja (desni dijagram u donjem redu).

Okular, što je sad pak to?

Što je okular?

Okular je zasebni dio teleskopskog sustava, kroz koji se gleda slika neba, a koji se postavlja u teleskop na mjestu kroz koje okom promatrate kroz teleskop. Okulari su zamjenjivi dijelovi teleskopa, a pri prvoj kupnji teleskopa u paketu obično dolaze dva (ili više) različitih okulara.  Ono što je bitno zapamtiti jest da okular (za svaki pojedinačni teleskop) određuje povećanje teleskopa. (Ako još niste, sada otvorite šalabahter i pogledajte na njegovo dno gdje su dani izrazi, odnosno formule, za povećanje, vidno polje i ostale bitne pojmove.)

Super Plössl okulari
Super Plössl okulari

Okular određuje povećanje (za dani teleskop)

Okular će, kao i teleskop, imati svoju definiranu žarišnu duljinu – ona će okularu koji kupujete stajati odmah u nazivu: 25 milimetarski ili 10 milimetarski okular (ili 25 mm, 10 mm okular). Povećanje koje ćemo ostvariti s pojedinim okularom može se izračunati tako da se žarišna duljina teleskopa podijeli sa žarišnom duljinom okulara.

Moglo bi se pomisliti da je najbolje ostvariti što veće povećanje. Međutim, to nije tako: za svaki teleskop postoji najveće upotrebljivo povećanje, nakon kojeg slika postaje mutna (više o tome u nastavku). Velika povećanja (veća od 100 puta) dobra su za Mjesec i planete, dok je za gledanje nebeskih tijela dubljeg svemira, poput skupova zvijezda, planetarnih maglica, ili galaksija, najbolje koristiti mala i umjerena povećanja (otprilike 30 do 100 puta).

Povećanje raznih Sky-Watcher teleskopa uz 10 mm i 25 mm okulare
Povećanje koje možemo ostvariti raznim teleskopima određenim svojim žarišnim omjerom (dakle promjerom objektiva i žarišnom duljinom, kako je navedeno u popisu desno) i okularima žarišnih duljina od 10 milimetara (gornji dijagram) i 25 milimetara (donji dijagram). Žarišni omjeri prikladni za optimalna opažanja Mjeseca i planeta (veća od 10) i zvjezdanih skupova, maglica i galaksija u dubljem svemiru (manja od 7) također su označena na dijagramima.

Primjeri

Ako okular žarišne duljine 10 milimetara stavimo na teleskop žarišne duljine 650 milimetara, povećanje koje ćemo ostvariti jest 650 mm / 10 mm, odnosno 65 puta. Ako na istom teleskopu promijenimo okular u 25 milimetarski, povećanje će biti 650 mm / 25 mm, odnosno 26 puta.

Uzmemo li neki drugi teleskop, primjerice onaj žarišne duljine 900 milimetara, i na njega stavimo okular žarišne duljine 10 milimetara, povećanje će biti 90 puta (= 900 mm / 10 mm). Ako na tom teleskopu promijenimo okular u 25 milimetarski, povećanje će biti 900 mm / 25 mm odnosno 36 puta.

Izračunajte povećanje i druge teleskopske parametre za teleskop po vašem izboru koristeći Astroučioničin kalkulator teleskopskih parametara.

Uz jedan trik, povećanje danog okulara može se umnogostručiti.

Leće Barlow umnožavaju povećanje za dani okular

Povećanje svakog okulara može se umnogostručiti jednim dodatkom, takozvanom lećom barlow. Leće barlow mogu umnožiti povećanje za nekoliko puta i obično se označuju kao 2x barlow, 3x barlow itd., pri čemu 2x i 3x označuju dvostruko i trostruko povećanje. Te su leće dobar dodatak za dodatno povećanje, bez potrebe kupovanja novih okulara, što donosi i financijsku uštedu.

Barlow leća
Primjer leće 2x barlow, koja udvostručuje povećanje danog okulara.

Pri kupnji leće barlow samo moramo paziti na to da uzimamo kombinacije leće barlow i okulara tako da se povećanja ne ponavljaju. Primjerice, uz okulare žarišnih duljina 10 i 25 milimetara, dobra je opcija 2x barlow jer se uz nju ostvaruje povećanje kao da imamo i okulare žarišnih duljina od 10 mm / 2 = 5 mm i 25 mm / 2 = 12,5 mm. Dakle, uz ovu kombinaciju dva okulara i jedne leće barlow, u konačnici ostvarujemo povećanja kao da imamo četiri okulara (žarišnih duljina 5 mm, 10 mm, 12,5 mm i 25 mm). Međutim, kad bismo umjesto 2x barlow uzeli 2,5x barlow, okular žarišne duljine od 25 mm, uz leću 2,5x barlow, dao bi povećanje jednako onome okulara žarišne duljine od 25 mm podijeljeno s 2,5, odnosno 10 milimetara. A takav okular već imamo. Stoga je u tom slučaju leća 2,5x suvišna.

Zvuči komplicirano? Poslužite se našim kalkulatorom teleskopskih parametara koji će vam olakšati proračune.

No zaustavimo se na trenutak! Stvarno povećanje svakog teleskopa ipak ima svoje granice

Često se misli da je povećanje glavna značajka teleskopa: što veće povećanje, to bolje. Međutim, to nije točno. Uz preveliko povećanje slika postaje mutna, što se na prvi pogled možda ne čini logičnim. Srećom, maksimalno upotrebljivo povećanje teleskopa može se lako okvirno procijeniti: ono iznosi dva puta promjer teleskopa.

Jedan od glavnih razloga krajnjeg upotrebljivog povećanja teleskopa (u vidljivu valnome području) vezan je uz Zemljinu atmosferu kroz koju ćemo neminovno gledati noćno nebo. U atmosferi postoje turbulencije, a povećanjem koje ostvarimo teleskopom povećavamo i njih. Stoga jako uvećana slika pati i od uvećanih izobličenosti (odnosno distorzija) u atmosferi. U konačnici, slika na prevelikom povećanju postaje mutna.

Primjer utjecaja atmosferskih turbulencija za opažanja Jupitera.

Atmosferske turbulencije ujedno su i razlog zašto se profesionalni teleskopi postavljaju na visokim planinama gdje je atmosfera rjeđa pa zbog toga manje smeta opažanjima. A kako bi se atmosfera potpuno izbjegla, profesionalni teleskopi katkad se čak šalju u Zemljinu orbitu kako bi dobili čišću sliku (primjerice, Hubble, najpoznatiji svemirski teleskop, „živi“ na visini od otprilike 540 kilometara iznad Zemlje i obiđe je jednom u otprilike sat i pol). No svrha osobnoga teleskopa jest da nam uvijek bude pri ruci i, kako ne možemo očekivati da ćemo njime opažati na 5000 metara nadmorske visine, moramo dobro razmisliti o tome koje najveće upotrebljivo povećanje možemo ostvariti svojim teleskopom. To je bitno i zato kako ne bismo potrošili novac na opremu, okulare i leće barlow, koje nam uopće neće biti korisne uz odabrani teleskop).

Najveće upotrebljivo povećanje teleskopa okvirno možemo procijeniti tako da promjer objektiva teleskopa pomnožimo s 2. Dakle, teleskop promjera 130 mm moći će ostvariti povećanje od otprilike 260 puta, a teleskop promjera 90 mm povećanje od 180 puta.

Joj, a i na vidno polje još treba misliti: veće povećanje znači manje vidno polje!

Vidno polje: prividno i stvarno

Još jedna stvar na koju treba paziti jest vidno polje koje teleskop može ostvariti. Uzmimo oči kao primjer.

Vidno polje ljudskog oka iznosi otprilike 120 stupnjeva. Ako pogledamo jednim okom kroz neki tuljac, a drugo zatvorimo, vidjet ćemo mnogo manje prostora ispred, odnosno oko sebe. To je zato što nam se gledanjem kroz tuljac smanjuje vidno polje (u onaj kružić koji kroz njega vidimo). Jednostavno rečeno: gledanje kroz teleskop je kao gledanje kroz tuljac (barem što se vidnog polja tiče).

Vidno polje koje ćemo moći ostvariti svojim teleskopom ovisit će o okularu koji koristimo te povećanju koje se u toj kombinaciji može ostvariti. Svaki okular (uz žarišnu duljinu) ima svoje definirano vidno polje. Ono se naziva prividnim vidnim poljem. Dakle, vidno polje teleskopa odnosno stvarno vidno polje, bit će omjer prividnog vidnog polja okulara i povećanja.

Pogledajte na slici u nastavku stvarna vidna polja raznih teleskopa ovisno o njihovim žarišnim omjerima.

Stvarno vidno polje raznih Sky-Watcher teleskopa uz 10 mm i 25 mm okulare
Primjeri stvarnog vidnog polja odnosno promjera kruga koji ćemo vidjeti, a koje možemo ostvariti okularom žarišne duljine 10 milimetara i prividnog vidnog polja od 40 stupnjeva (gornji dijagram), i okularom žarišne duljine 25 milimetara i prividnog vidnog polja od 52 stupnja (donji dijagram) montiranim na raznim teleskopima određenih žarišnih omjera (odnosno promjera objektiva i žarišne duljine kako je navedeno na popisu desno). Veličine raznih nebeskih tijela označene su vodoravnim linijama.

Primjeri

Uzmimo ponovo kao primjer teleskop žarišne duljine 650 milimetara, na koji smo stavili okular žarišne duljine 10 milimetara. Već znamo da je povećanje u toj kombinaciji 65 puta (= 650mm/10mm). Neka je prividno vidno polje okulara 40 stupnjeva. To onda znači da će stvarno vidno polje – a to je dio neba koji ćemo vidjeti kad pogledamo kroz teleskop – u ovoj kombinaciji biti 40 stupnjeva / 65, odnosno 0.62 stupnja. Ovaj broj označuje promjer kruga (u stupnjevima) koji ćemo vidjeti na nebu. Za usporedbu, Mjesec zauzima otprilike pola stupnja na nebu.

Ako promijenimo objektiv u 25 milimetarski s prividnim vidnim poljem od 52 stupnja, stvarno vidno polje bit će 52 stupnja / 26, odnosno 2 stupnja. Dakle, veće povećanje znači manje vidno polje.

Izračunajte stvarno vidno polje i druge teleskopske parametre za teleskop po vašem izboru koristeći Astroučioničin kalkulator teleskopskih parametara.

Kako do bitnih brojeva za neki teleskop: žarišni omjer, povećanje i najveće upotrebljivo povećanje, te stvarno vidno polje

Sažmimo bitne brojeve za dani teleskop. Svaki teleskop bit će određen promjerom objektiva i žarišnom duljinom. Okulari koje ćemo koristiti sa danim teleskopom utjecat će na povećanje koje možemo ostvariti tim teleskopom i na naše stvarno vidno polje, i to ovako:

  • Žarišni omjer teleskopa dobit ćemo tako da podijelimo žarišnu duljinu teleskopa (u milimetrima) i promjer teleskopa (u milimetrima).
  • Najveće upotrebljivo povećanje teleskopa ugrubo je dano kao 2 puta njegov promjer (u milimetrima).
  • Povećanje koje ćemo ostvariti okularom neke žarišne duljine možemo izračunati tako da podijelimo žarišnu duljinu teleskopa (u milimetrima) i žarišnu duljinu tog okulara (u milimetrima).
  • Stvarno vidno polje koje ćemo ostvariti s tim okularom zatim možemo izračunati tako da podijelimo prividno vidno polje okulara (koje je zadano za svaki okular) i povećanje koje smo upravo izračunali.
Teleskopi: izračun bitnih značajki teleskopa - žarišni omjer, najveće upotrebljivo povećanje, povećanje i stvarno vidno polje
Izrazi za proračun bitnih parametara teleskopa u kombinaciji s nekim okularom na jednom mjestu.

Ako vam se ovo čini previše zahtjevnim, pomozite si šalabahterom ili upotrijebite kalkulator teleskopskih parametara koji smo za vas pripremili.

Koliko će nam vidnog polja nebeska tijela ispuniti s danim teleskopom i okularom?

S obzirom na to da kombinacija teleskopa i okulara određuje povećanje i vidno polje koje ostvarujemo, postavlja se pitanje koliko će nam uopće nebeska tijela biti velika ili mala unutar našega stvarnog vidnog polja kada gledamo kroz teleskop.

Uzmimo kao primjer Mjesec. Uz malo povećanje i veliko vidno polje, Mjesec će nam zauzeti samo dio vidnog polja, dok će uz veliko povećanje zauzeti cijelo vidno polje, ali će nam omogućiti i uvid u više detalja Mjesečeve površine.

Pogledajte nekoliko primjera stvarnih vidnih polja i povećanja za dva različita teleskopa (jedan promjera objektiva 90 mm i žarišne duljine 900 mm, a drugi promjera objektiva 130 mm i žarišne duljine 650 mm), te dva okulara (žarišne duljine 25 mm i 10 mm) uz leću barlow, koja udvostručuje povećanje pri gledanju Mjeseca, Jupitera, otvorenog skupa zvijezda Vlašići, te galaksije Andromede, i bez nje. Bitno je naglasiti kako ne treba očekivati da ćemo tijela dubokog svemira (poput skupa Vlašići i galaksije Andromede) vidjeti u toliko boja kao što se vidi na ovim slikama, uzetima samo za ilustraciju.

Simulacija učinjena programom Stellarium vidnog polja i povećanja za dva teleskopa gledajući prema Mjesecu
Simulacija učinjena programom Stellarium vidnog polja i povećanja za dva teleskopa gledajući prema Jupiteru i njegovim mjesecima
Simulacija učinjena programom Stellarium vidnog polja i povećanja za dva teleskopa gledajući prema otvorenom zvjezdanom skupu Vlašići
Simulacija učinjena programom Stellarium vidnog polja i povećanja za dva teleskopa gledajući prema galaksiji Andromedi
Primjeri stvarnih vidnih polja i povećanja za dva različita teleskopa (jedan promjera objektiva 90 mm i žarišne duljine 900 mm – srednji stupac, a drugi promjera objektiva 130 mm i žarišne duljine 650 mm – desni stupac) te dva okulara (žarišne duljine 25 mm i 10 mm) bez (redovi bijele pozadine) i uz (redovi plave pozadine)
leću barlow, koja udvostručuje povećanje pri gledanju Mjeseca, Jupitera, otvorenog skupa zvijezda Vlašići, te galaksije Andromede (bitno je naglasiti kako ne treba očekivati da ćemo tijela dubokog svemira vidjeti u toliko boja kao što se vidi na ovim slikama, uzetima samo za ilustraciju koristeći program Stellarium).

Slikovite prikaze onoga što ćete vidjeti kroz željeni teleskop i okulare možete i sami napraviti koristeći se Stelviosionovim simulatorom (na engleskome).

Uobičajena teleskopska slika je obrnuta ili zrcaljena u odnosu na stvarnu

Važno je imati na umu da slika koju teleskop stvara najčešće ne odgovara sasvim stvarnoj slici: teleskopska slika je ili obrnuta ili zrcaljena.

Slika koju teleskop stvara u odnosu na stvarnu
Ilustrirani prikaz orijentacije slike stvorene u raznim teleskopima na primjeru glaksija M81 (Bodeova galaksija, na slikama ona veća) i M82 (Cigara, na slikama manja). Stvarnu sliku orijentacije koju bismo vidjeli očima vidjeli bismo dalekozorom ili teleskopom s prizmom koja ispravlja sliku (lijevi stupac). Reflektorskim teleskopom te refraktorskim i katadiopterskim teleskopima bez dijagonalnog zrcala vidjeli bismo obrnutu sliku – zakrenutu za pola kruga, odnosno 180 stupnjeva (srednji stupac). Kada bismo na refraktorski ili katadiopterski teleskop stavili dijagnalno zrcalo slika bi nam bila zrcaljena u smjeru lijevo-desno u odnosu na stvarnu sliku (desni stupac). Slike su dobivene programom Stellarium, prema Britanskoj astronomskoj udruzi.

Općenito gledano, uobičajena teleskopska slika je obrnuta – u odnosu na stvarnu sliku ona je okrenuta za pola kruga, odnosno 180 stupnjeva. Drugim riječima, što je u stvarnosti gore, u teleskopskoj slici bit će dolje, a što je lijevo, u teleskopskoj slici bit će desno.

Na reflektorskim teleskopima, kojima je okular pri vrhu teleskopske cijevi, posebnim se okularom slika može obrnuti tako da se u teleskopu stvori slika orijentacije kakvu bismo vidjeli okom.

Teleskopi koji okular „nose“ na svojem dnu (refraktorski i katadiopterski) najčešće dolaze u kombinaciji s dijagonalnim zrcalom koje omogućuje ugodnije gledanje kroz teleskop. S dijagonalnim zrcalom je pak i konačna teleskopska slika zrcaljena, i to u smjeru lijevo-desno u odnosu na stvarnu sliku. Zrcaljenu sliku moguće je ispraviti prizmom koja ostvaruje orijentaciju stvarne sliku te time i ugodno i intuitivno promatranje prirode, životinja i pojava na Zemlji uz mogućnost korištenja svih okulara koje imamo, a time i povećanja koja njima ostvarujemo.

Teleskop na nečemu mora i stajati: stabilna montaža i sloboda pokreta su bitne

Teleskop je osjetljiv instrument te mu je za kvalitetna i čovjeku ugodna opažanja potrebno stabilno uporište. Primjerice, čelični će nosač sigurno biti stabilniji od aluminijskog (ali i teži). Postavljanje teleskopa na neku vrstu nosača s kojeg će se teleskop moći pomicati u raznim smjerovima naziva se montažom.

U redu, teleskop stabilno stoji, ali, samo malo, pa zvijezde i planeti kreću se po nebu!

Kretanje sjevernog nebeskog svoda, izvor: zvjezdarnica Apollo
Kretanje sjevernog nebeskog svoda – tragovi zvijezda vide se kao kružnice oko sjevernog nebeskog pola u kojem se nalazi zvjezda Sjevernjača; izvor: Danijel Reponj, zvjezdarnica Apollo, CC BY-NC 2.0

Tako je, zvijezde i planeti kreću se po nebu i teleskop ćemo morati pomicati kako bismo pratili dio neba koji promatramo, odnosno kako bismo ga zadržali u vidnome polju tijekom promatranja. Naravno, morat ćemo ga početno i namjestiti tako da nam zvijezda, planet, galaksija ili zvjezdani skup koji želimo promatrati budu u vidnome polju. Dakle, rukovanje teleskopom još je nešto o čemu treba dobro razmisliti prije kupnje.

Postoje dva glavna tipa montaže teleskopa: alt-azimutalna (što se obično označava kao ALT-AZ ili samo AZ) i ekvatorijalna (što se obično označava kao EQ). Ukratko, alt-azimutalna montaža je jednostavna i omogućuje intuitivno rukovanje teleskopom gore-dolje i lijevo-desno, a ekvatorijalnom montažom teleskop se može lako pomicati u smjeru kretanja zvijezda na nebu, ali je takva montaža zahtjevnija.

Alt-azimutalna montaža

Alt-azimutalna montaža omogućuje pomicanje teleskopa u intuitivnim smjerovima: gore-dolje (odnosno po visini, engl. altitude) i lijevo-desno (što označava azimut).

Alt-azimutalna montaža vrlo je intuitivna i jednostavna za korištenje te povoljna za opažanja prirode, životinja i pojava na Zemlji.

Napomenula bih ovdje još i da su Dobsonovi teleskopi alt-azimutalne montaže. To su reflektorski (Newtonovi) teleskopi koji su na posebnom, čvrstom tipu montaže koju je izumio amaterski astronom John Dobson kasnih 1970-ih godina.

Pogledajte ponudu teleskopa alt-azimutalne montaže, koji se mogu naručiti na Astroučionici.

Ekvatorijalna montaža

Ekvatorijalna montaža olakšava praćenje zvijezda na nebu tako što omogućuje da, jednom kad nam se zvijezda nađe u vidnom polju, pomicanjem samo jedne ručice teleskop usmjeravamo u smjeru kretanja zvijezde. Međutim, pravilno postavljanje ekvatorijalne montaže može biti ponešto složeno.

Ekvatorijalna montaža namješta se prema geografskoj širini mjesta promatranja te tako da se teleskop u početnom položaju usmjeri prema zvijezdi Sjevernjači (pritom je pravilno uravnoteživanje teleskopske cijevi na montaži, pogotovo ako se radi o većemu teleskopu, vrlo bitno). Kad se to napravi, teleskop će se s pomoću dvaju vijaka, odnosno pomicanjem u dva smjera, moći usmjeriti prema željenim nebeskim tijelima. Ti će vijci teleskop pomicati u smjerovima koji se na prvi pogled možda čine čudnima, no oni prate osi ekvatorijalnoga koordinatnog sustava. Kad se nebesko tijelo koje želimo promatrati nađe unutar našega stvarnog vidnog polja, moći ćemo ga pratiti okrećući samo jedan od dvaju vijaka.

Pogledajte ponudu teleskopa ekvatorijalne montaže, koji se mogu naručiti na Astroučionici.

Kako pronaći zvijezde i planete na nebu?

Ručno ciljanje pomoću tražioca

Tražilac je poput ciljnika. To je zapravo mali zasebni teleskop širokoga vidnog polja, koji služi tomu da lakše pronađemo zvijezdu i planet na nebu. Postavlja se paralelno s teleskopom i potrebno ga je s njim uskladiti. To je najbolje učiniti za dana, usmjeravajući teleskop prema nekome dalekom, nepomičnom i dobro vidljivom objektu (primjerice tornju ili stupu u daljini ili dimnjaku na nekome krovu). Tako ćemo i po noći lijepo moći centrirati zvijezdu ili planet koji želimo gledati.

Pri kupnji teleskopa, uz tražilac će obično biti dane specifikacije povećanja i promjera njegova objektiva. Primjerice, tražilac 5×24 daje peterostruko povećanje, a promjera je 24 milimetara, a 6×30 daje šesterostruko povećanje, a promjera je 30 milimetara.

Postoje tražioci koji u sebi sadržavaju laser, kojim možete lakše „naciljati“ svoju „metu“. Oni ne daju nikakvo povećanje, ali olakšavaju „ciljanje“ laserskom crvenom točkom, koja se lako može poravnati sa zvijezdom ili planetom.

Motorizirano nalaženje (i praćenje)

Postoje i automatski, motorizirani sustavi, koji će umjesto nas pronaći zvijezdu ili planet koji tražimo, te ih pratiti kako se gibaju po nebu. Postoje brojni sustavi koji se za to mogu koristiti i već dolaze u teleskopskom paketu. To svakako može olakšati traženje nebeskih tijela, pogotovo onih tamnijih, “na prste”. Iako su teleskopi s takvim ugrađenim sustavima nešto skuplji, pogledajte ponudu automatiziranih teleskopa u Astroshopu u rasponu cijena od 2000 do 3750 kuna i rasponu od 3750 do 7500 kuna.

Sažetak

Najvažnije točke pri odabiru teleskopa sažete su u nastavku, a dobro će vam doći i šalabahter, i savjetnik koji će vam pomoći odabrati najbolji tip teleskopa za vas, a i kalkulator teleskopskih parametara 🙂 .

U paketu teleskopskoga sustava obično se nalaze:

  • teleskop, koji sabire svjetlost i provodi je putem leća i/ili zrcala do našeg oka,
  • okular, koji je izmjenjiva komponenta o kojoj ovisi povećanje objekta koji gledamo, ali i vidno polje,
  • nosač (odnosno montaža) na kojemu teleskop mora moći stabilno stajati i koji omogućuje pomicanje teleskopa u određenim smjerovima, te
  • tražilac koji služi kao ciljnik koji će nam pomoći da lako pronađemo na nebu ono što tražimo.

Postoje tri glavne vrste teleskopa:

  • refraktorski teleskopi, čija se optika sastoji od leća, a čvrsti su i lako ih je održavati
  • reflektorski teleskopi, čija se optika sastoji od zrcala, koja se ponekad moraju ponovo namjestiti (kolimirati), ali daju najbolji omjer cijene po promjeru objektiva teleskopa
  • katadiopterski teleskopi, čija se optika sastoji od leća i zrcala, kompaktni su te pogodni za prenošenje, a i umanjuju nepravilnosti slike prisutne u refraktorskim i reflektorskim teleskopima; mana im je što su uglavnom skuplji.

Postoje dvije glavne vrste montaža teleskopa:

  • alt-azimutalna montaža, koja je jednostavna i omogućuje pokretanje teleskopa gore-dolje i lijevo-desno, te se stoga preporučuje onima koji ne žele kompliciraniji pristup promatranju neba ili onima koji teleskopom žele promatrati i pojave na Zemlji
  • ekvatorijalna montaža, koja je nešto složenija, ali omogućuje jednostavno pokretanje teleskopa točno u smjeru u kojem se zvijezde kreću po nebu

Bitno je znati:

  • Veći promjer objektiva teleskopa daje bolju sliku: promjer objektiva teleskopa jedna je od njegovih glavnih značajki – što je veći, to bolje, a preporučuje se minimalni promjer od 70 milimetara.
  • Postoji najveće upotrebljivo povećanje teleskopa, a ono se okvirno može procijeniti tako da se promjer objektiva teleskopa pomnoži s dva.
  • Konkretno povećanje koje se ostvaruje teleskopom ovisi o žarišnoj duljini teleskopa i okularu koji se na njega montira: za svaki pojedinačni teleskop okular manje žarišne duljine daje veće povećanje, ali manje vidno polje.
  • Slika teleskopa je ili okrenuta ili zrcaljena, osim ako se ne koriste posebni dodaci kako bi se dobila „ispravna“ slika, odnosno slika kakvu bismo vidjeli okom. Zato treba paziti pri kupnji, u slučaju da teleskop želimo koristiti i za opažanja na Zemlji (primjerice životinja i prirode).

Možda i ovo pomogne: šalabahter, kalkulator i savjetnik

  • Bacite oko na šalabahter o teleskopima u nastavku i preuzmite šalabahter u pdf formatu ako mislite da vam može biti od pomoći pri kupnji novog teleskopa ili korištenju teleskopa koji već imate.
  • Poslužite se našim kalkulatorom teleskopskih parametara tako da ne morate sami na prste izračunavati povećanje, stvarno vidno polje za vaš teleskop uz razne okulare i razne kombinacije s lećama barlow.
  • Ako niste sigurni koji bi teleskop bio najbolji za vas ili onoga kome ga želite darovati, ispunite naš upitnik i pogledajte što preporučujemo na temelju vaših odgovora na nekoliko kratkih pitanja 🙂 .
Teleskopi: šalabahter za početnike - Astroučionica
Šalabahter o amaterskim teleskopima: preuzmite verziju u pdf formatu.