Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti slavi se 11. veljače kako bi se podignula svijest o važnosti žena i djevojaka u znanosti. U prošlosti su mnoge znanstvenice dolazile do velikih otkrića, ali za ta otkrića nisu bile priznate. Put kroz znanost, za žene je bio put kroz trnje.
Žene u znanosti: trnovit put
Iako su bile izrazito kvalitetne, znanstvenice nisu zapošljavane na sveučilištima i institutima kao profesorice i znanstvenice samo zato što su bile žene (neke od njih besplatno su radile, npr. Emmy Noether, koju je Einstein smatrao „kreativnom matematičkom genijalkom“, sedam je godina bez plaće radila na Matematičkome institutu u Erlangenu u Njemačkoj). S druge strane, žene su zapošljavane na sveučilištima kao jeftina radna snaga (npr. Pickeringov harem – skupina žena koje su radile za Edwarda Pickeringa na Harvardskoj zvjezdarnici u SAD-u). Iako se situacija otad znatno popravila, čak je i danas omjer muškaraca i žena na položajima sveučilišnih profesorskih zvanja vrlo neravnomjeran (pogađate, na tim položajima mnogo je manje žena nego muškaraca).
Nobelova nagrada za fiziku dodijeljena je do danas samo četrima ženama. To su: Marie Skłodowska Curie, koja je nagradu dobila 1903. godine za rad na fenomenima zračenja (koje je otkrio Henri Becquerel); Maria Goeppert Mayer, koja je nagradu dobila 1963. za otkrića u vezi sa strukturom nuklearnih ljusaka; Donna Strickland, koja je nagradu dobila 2018. za revolucionarne izume u polju laserske fizike, te Andrea Ghez koja je nagradu dobila 2020. za otkriće zbijenoga supermasivnog tijela u središtu naše galaksije. Nijedna od tih žena nagradu nije dobila samostalno, nego ju je podijelila s kolegama.
Više o ženama u astronomiji saznajte u časopisu Bolid (hvala Zvjezdarnici Zagreb na ustupljenom e-časopisu!), koji besplatno možete preuzeti s Astroučionice. A u nastavku upoznajte nekoliko važnih znanstvenica i astronautkinja, uz napomenu da je popis vrlo nekompletan. Za mnogo širi popis važnih znanstvenica pogledajte strašne žene portala Voxfeminae te rubriku za znanost.
Cecilia Payne-Gaposchkin – zvijezde su najvećim dijelom sastavljene od vodika i helija
Cecilia Payne-Gaposchkin (1900. – 1979.) britansko-američka je astronomkinja i astrofizičarka. U disertaciji objavljenoj 1925. iznijela je tvrdnju da su zvijezde najvećim dijelom sastavljene od vodika i helija. Njezin revolucionarni zaključak drugi su znanstvenici isprva osporavali zato što se kosio s tadašnjim znanstvenim shvaćanjem, u kojemu je prevladavalo mišljenje da nema velike elementarne razlike između sastava Sunca i Zemlje.
Vera Rubin otkrila je tamnu tvar proučavajući spiralne galaksije
Vera Rubin (1928. – 2016.) američka je astronomkinja poznata po pionirskome radu na brzini rotacije spiralih galaksija. Njezini rezultati jedan su od najčrvšćih dokaza da u svemiru postoji tamna tvar. Veri Rubin u čast nazvan je jedan od najvećih teleskopa još u izradi u Čileu.
Jocelyn Bell Burnell – otkriće pulsara
Jocelyn Bell Burnell (1943. – ) astrofizičarka je iz Sjeverne Irske, koja je kao doktorandica sudjelovala u otkriću prvih radio-pulsara 1967. godine. To otkriće dovelo ju je do razumijevanja životnog ciklusa zvijezda i uvelike pomoglo njezinu mentoru Antonyu Hewishu da 1974. dobije Nobelovu nagradu za fiziku. 2018. godine dodijeljena joj je posebna ‘Breakthrough’ nagrada za otkriće pulsara i cjeloživotno vodstvo u znanosti. Tu nagradu u iznosu od tri milijuna dolara odlučila je donirati u fond iz kojeg će se financirati stipendije za žene i etničke manjine u znanosti, što smatra korakom u borbi protiv podsvjesnih predrasuda u znanosti.
Valentina Tereškova – prva žena u svemiru
Valentina Tereškova (1937. – ) prva je žena koja je poletjela u svemir (u letjelici Vostok 6). Dogodilo se to 16. lipnja 1963., a u svemiru je provela gotovo puna tri dana, obišavši Zemlju 48 puta. Premda je tijekom polijetanja osjećala veliku mučninu, svoj zadatak uspješno je obavila. Fotografije koje je na tom letu snimila, što je ujedno bio i njezin glavni zadatak, umnogome su pridonijele razumijevanju Zemljine atmosfere. Tada, u 27. godini života, bila je deset godina mlađa od najmlađeg astronauta iz američkog programa Mercury 7, a na tom jednom letu provela je više vremena u svemiru nego svi američki astronauti do toga dana zajedno.
Mae Jemison – prva Afroamerikanka u svemiru
Mae Jemison (1956. – ) američka je inženjerka, lječnica i NASA-ina astronautkinja. 1992. godine postala je prva Afroamerikanka koja je poletjela u svemir. Učinila je to u svemirskoj letjelici Space Shuttle Endeavour. U svemiru je provela osam dana. Sa sobom je u letjelicu ponijela zastavu sestrinstva Alpha-kapa-alpha, kipić bundu iz zapadne Afrike te poster plesačice Judith Jamison, u želji da afrička i afroamerička kultura budu predstavljene u svemiru.
Chien-Shiung Wu – eksperimentalna fizičarka nadimka „Prva dama fizike“
Chien-Shiung Wu (1912. – 1997.) kinesko-američka je eksperimentalna fizičarka koja je svojim radom značajno doprinijela polju nuklearne fizike. Radila je na projektu Manhattan, a najpoznatija je po eksperimentu Wu koji je protuslovio hipotetskom zakonu o očuvanju pariteta. Ovo otkriće njezinim kolegama Chen Ning Yangu i Tsung-Dao Leeju donijelo je Nobelovu nagradu za fiziku 1957. Premda je ona ostala zakinuta za Nobela, 21 godinu poslije barem je dobila prvu ikad dodijeljenu Wolfovu nagradu za fiziku. Zbog stručnosti u eksperimentaloj fizici uspoređivali su je s Marie Curie. Neki od njezinih nadimaka bili su Prva dama fizike, Kineska Madame Curie i Kraljica nuklearnog istraživanja.
Lise Meitner – nuklearna fisija
Lise Meitner (1878. – 1968.) je austrijsko-švedska fizičarka, koja se bavila radioaktivnošću i nuklearnom fizikom. Zajedno s Ottom Hahnom i Ottom Robertom Frischom otkrila je nuklearnu fisiju urana. Njoj i Ottu Frischu, koji su teoretski pokazali da je riječ o fisiji, nepravda je učinjena kad je 1944. Nobelovu nagradu za kemiju, za otkriće nuklearne fisije, dobio samo Otto Hahn.
